belot klub velebit

povijest belota

Jedna od najomiljenijih kartaških igara u Hrvata zasigurno je bela. O njenom nastanku i podrijetlu postoji mnogo mišljenja i nagađanja, ali jako malo dostupnih činjenica. Mnogi, naime smatraju kako je bela, zbog svoga imena, zacijelo francuskog podrijetla. No to nije baš tako. Naime, u francuskom službenom riječniku Nouveau Petit le Robert, u izdanju iz 1995. godine, navodi se kako je riječ belot (fran. belotte) u francuski riječnik ušla početkom 20. stoljeća zaslugom Nizozemca F. Belotta, koji je tu kartašku igru donio u Francusku.

Podaci nam govore kako su se prve igre iz porodice belota pojavile istodobno u imućnim židovskim zajedicama na području Nizozemske i Mađarske. Prema podacima iz Nizozemske ta se igra razvila iz stare kartaške igre “calaba”. U Mađarskoj, iz koje potječe naš belot, igra se razvila iz marijaša, stare francusko-njemačke igre iz 16. stoljeća, koja se u nas i danas igra.

Kod nas se porodica belota u 19. stoljeću još ni ne spominje. Prve zabilješke o igrama iz te porodice iznio je Franjo Valić u svojoj knjizi Pravila komerskih igara na karte, koja je 1920. godine izašla istodobno u Zagrebu i Osijeku. U knjizi se, među ostalim, spominje igra pod nazivom alšoš kao igra za dvoje kod koje postoji različita jakost boje po redu: tref – žir, pik – zelena, karo – bundeva, srce – crvena, a najjača je karta adutski dečko. Valić također navodi pravila i za igru tartl ili darda koja se igra do 501, s time da četiri dame vrijede 200 bodova, a četiri desetice 150, navodi se pravo prvenstva “bele” itd.

Između Prvog i Drugog svjetskog rata u nas nema mnogo podataka o igrama belota. Zna se kako je na javnim mjestima prevladavala kartaška igra šnapsel ili 66, a belot je bio u drugom planu. Po svršetku Drugog svjetskog rata kartanje je u nas dospijelo na stup srama, no športaši su na dugim putovanjima vlakom kratili vrijeme raznim igrama, pa tako i kartanjem. Belot je pritom, kao izrazito dinamična igra, bio najpopularniji. Igrali su ga i studenti, a u gostionice i parkove iznijeli su ga uglavnom umirovljenici. Sedamdesetih godina belot postaje neprijepornim gospodarem kartaških stolova, te se čak osnivaju i neformalna društva u kojima se isključivo igra belot i upriličuju natjecanja.